Predviđanje tuđeg ponašanja je aktivnost u koju se svakodnevno upuštamo. Naprimjer, kad odlučujemo što ćemo kome reći ili ne reći to činimo na temelju brojnih čimbenika, a jedan od njih je naše predviđanje kako će ta osoba reagirati. Obično želimo izazvati pozitivne reakcije i izbjeći negativne. Mogućnost našeg utjecaja na tuđe ponašanje je vjerojatno veća nego što pretpostavljamo. To ne znači da ćemo kod drugih izazvati ponašanje koje želimo, to je malo zahtjevnije, no fenomen u kojem kod drugih izazovemo ponašanje koje očekujemo od njih zove se samoispunjavajuće proročanstvo.
Definicija ovog fenomena opisuje da je to slučaj kada ljudi
- imaju očekivanje o tome kakva je druga osoba,
- što utječe na njihovo ponašanje prema toj osobi,
- što izaziva da se ta osoba ponaša u skladu s početnim očekivanjima,
- dovodeći do toga da se ta očekivanja pokažu istinitima.
Najznačajnije posljedice se nalaze u području stereotipiziranja i diskriminacije. Ljudi koji imaju izražene rasne predrasude se prema drugima ponašaju u skladu sa svojim negativnim očekivanjima od pripadnika druge rase, što kod njih stvara reakciju sukladnu tim očekivanjima, a kod rasista samo potvrđuje ono što su očekivali. Ako netko smatra da je određena skupina ljudi na temelju rasne pripadnosti manje inteligentna tako će se odnositi prema njima – neće im se obraćati s bilo kakvim složenijim zahtjevima, neće komunicirati s njima kao s ravnopravnima, neće ih uključivati u složenije zadatke u društvu, neće ulagati u njihovo obrazovanje i sve to će dovesti do toga da se te osobe nemaju priliku dokazati i razvijati. Ako se s nekime ne želi ni komunicirati jer ga se smatra glupim postaje neizvedivim pokazati inteligenciju i sposobnosti. To je slično pokušaju da se u grupi ljudi procjenjuje tko ima talent vrhunskog glazbenika na temelju toga kako te osobe metu pod – nemoguće je. Da bi se talent otkrio, potrebno je pružiti priliku, a za to je potrebno prekinuti stalno ponavljajući ciklus samoispunjavajućeg proročanstva, potrebno je promijeniti uvjerenja, stvoriti drugačija očekivanja. To je zahtjevno, ali i moguće. Vjerojatno je svatko na vlastitom iskustvu imao priliku prekinuti s nekom lošom navikom. Na taj način osoba zapravo prekida zatvorenu petlju očekivanja koja ima od sebe. Osim toga, samoispunjavajuće proročanstvo nije ograničeno samo na loša iskustva. Pozitivna očekivanja od sebe i drugih će jednako tako oblikovati nas kao i druge, ali u poželjnom, pozitivnom smjeru. Cilj psihoterapije je ostvarivati upravo takve, pozitivne promjene u našim uvjerenjima i ponašanjima.
Primjeri ovog fenomena i njegovih posljedica su brojni, protežu se kroz gotova sva područja djelovanja čovjeka, jer gdje je god čovjek s njime idu i njegova očekivanja. Jedan od poznatijih primjera je propadanje banaka tijekom Velike gospodarske krize ili Velike depresije (1929. – 1933.). Ciklus je išao tako da bi se proširila informacija kako je banka pred bankrotom, čak i za one financijski stabilne banke, što se može usporediti s prvim korakom. Idući, drugi korak je onaj u kojem bi ljudi promijenili svoje ponašanje, u ovom slučaju bi to bilo povlačenje svog novca iz te banke. Kad se dogodi da iz straha i na temelju glasine velik broj ljudi odjednom počne povlačiti novac banka nema više čime poslovati i propada (stručno – postaje insolventna). Ovo dovodi do potvrđivanja trećeg koraka – banka uistinu više nema novca kojim bi poslovala radi čega se početne glasine (očekivanja) pokažu istinitima, čime je ispunjen četvrti korak, banka propada i svi su uvjereni kako su bili u pravu.
Još jedan zanimljiv primjer je očekivanje partnera u vezi da će biti prevareni. Takvo negativno očekivanje koje oblikuje ponašanje često i doprinese tome da osoba bude prevarena. Ovakav nalaz je potvrđen istraživanjima, nije samo prigodno objašnjenje. Primjeri su brojni i raznoliki, a jedno načelo, iz djela poznatog pisca, obuhvaća ih mnoge pružajući primjenjivo rješenje:
“Odnoseći se prema bližnjima onako kako zaslužuju, mi ih činimo gorima. Odnoseći se prema njima kao da su bolji nego što zapravo jesu, prisiljavamo ih da postanu boljima.”
(Prema Aronson, Wilson, Akert – Socijalna psihologija)